Planovi gospodarenja otpadom na nivou jedinica lokalne samouprave (JLS)
Zakonom o otpadu čl. 7. i čl. 11. općinama i gradovima propisana je obveza izrade i donošenja planova gospodarenja otpadom za područje grada/općine, koji trebaju biti usklađeni sa Planom RH (Narodne novine br. 85/07) kao i sa županijskim PGO-om.

Postoje JLS u SZ Hrvatskoj (cca. njih 35%) koje još nemaju donesen PGO, a što većina njih ima u planu za 2010. godinu. Osim Županije i JLS-a, a prema članku 12. Zakona o otpadu, Planove gospodarenja otpadom dužni su izraditi i proizvođači otpada koji godišnje proizvode više od 150 t neopasnog otpada i/ili više od 200 kg opasnog otpada. Planovi gospodarenja otpadom dostavljaju se nadležnom upravnom odjelu u Županiji koji vodi Registar onečišćavanja okoliša (ROO), a u cilju kontinuiteta i preciznosti u evidenciji podataka za područje gospodarenja otpadom i okolišem općenito. Člankom 11. Zakona o otpadu, propisano je da se Izvješće o realizaciji općinskog/gradskog PGO provjerava godišnje, gdje je načelnik dužan do 30. travnja tekuće godine isti dostaviti općinskom/gradskom Vijeću na usvajanje.

Mjere nadzora i praćenja gospodarenja otpadom
Provedba mjera nadzora i praćenja zakonska su obveza gradova i općina te komunalnih poduzeća kojima je povjereno obavljanje djelatnosti skupljanja i zbrinjavanja otpada.
Nadzor u gospodarenju otpadom većim se dijelom odnosi na upravljanje i nadzor nad radom odlagališta otpada, a kontrola njihove provedbe u nadležnosti je Inspekcije zaštite okoliša i komunalnih poduzeća.

Organiziranost komunalne djelatnosti zbrinjavanja otpada
Pokrivenost organiziranim sakupljanjem otpada u sjeverozapadnoj Hrvatskoj obuhvaća skoro 94% JLS, ali ne i domaćinstava, što zbog same konfiguracije terena (brdski dijelovi) i nemogućnosti dolaska specijalnog vozila za odvoz otpada, a što zbog određenog broja stanovnika koji se ne pridržavaju općinskog komunalnog reda.
Otpad se skuplja u plastičnim vrećama, kantama/spremnicima i kontejnerima. Razvrstavanje i odvojeno skupljanje otpada na mjestu nastanka djelomično se provodi, odnosno provodi se samo u onim JLS u kojima je odabrani koncesionar to omogućio postavljanjem različitih kanti/kontejnera. Komunalnim otpadom dakle, većim se dijelom ne gospodari sukladno važećim propisima, s obzirom da se sakupljeni otpad, neselektiran i bez predobrade odlaže na odlagališta.
Valja izdvojiti pozitivan primjer u Međimurskoj županiji, gdje se u cijeloj županiji u potpunosti provodi odvojeno skupljanje otpada na mjestu nastanka, razvrstavanje pa čak i predobrada prije odlaganja otpada na odlagalište (Totovec kod Čakovca).

Vrlo mali dio službenih odlagališta je u potpunosti saniran, dio je u postupku sanacije, dok je za neka tek pokrenuta izrada dokumentacije za provedbu sanacije odlagališta.
Postoji na žalost i problem većeg broja divljih odlagališta koja se pojavljuju po poljskim, šumskim puteljcima i jarugama. Bitna karakteristika divljih deponija je njihova nepostojanost, jer ih Općine/gradovi svake godine ponovo čiste i pokušavaju svoj okoliš održati čišćim. Ovdje je potrebno izdvojiti pozitivan primjer Koprivničko-križevačke i Međimurske županije, gdje se broj divljih deponija u 2009. godini smanjio za cca. 50%.

Potrebno je naglasiti i potrebu za više reciklažnih dvorišta te većem broju zelenih otoka.