Antički Rim: Pioniri urbanog gospodarenja otpadom

Rimsko carstvo bilo je među prvim civilizacijama koje su shvatile potrebu za organiziranim gospodarenjem otpadom u urbanim sredinama. Rimljani su razvili sustave za kanalizaciju i odvodnju, poput poznatog Cloaca Maxima, koji je služio za odvođenje otpadnih voda iz grada u rijeku Tiber. Rimljani su također imali sustav za prikupljanje kućnog otpada, gdje su radnici nazvani copiatores prolazili ulicama i skupljali smeće. No, veliki dio otpada jednostavno bi završavao na javnim smetlištima ili u rijekama. Rimljani su imali javne zahode s tekućom vodom, što je u to doba bio revolucionaran koncept. Međutim, mnogi građani jednostavno su bacali otpad kroz prozor, uzvikujući “Cave Canem!” kako bi upozorili prolaznike.

Srednji vijek: Povratak kaosu

Nakon pada Rimskog Carstva, Europa je ušla u razdoblje stagnacije u pogledu gospodarenja otpadom. U srednjovjekovnim gradovima poput Pariza i Londona, ulice su često bile preplavljene otpadom, jer nije postojao organiziran sustav za njegovo prikupljanje. Stanovnici su jednostavno bacali smeće kroz prozore na ulice, gdje bi ga životinje, poput svinja i pasa lutalica, raširile po gradu. Zbog nehigijenskih uvjeta i nakupljanja otpada u srednjovjekovnim gradovima, širile su se bolesti poput kuge, što je dodatno naglašavalo potrebu za boljim gospodarenjem otpadom.