Biorazgradivi otpad često se promatra kao najjednostavniji oblik otpada, jer „prirodno nestaje“. Međutim, upravo ovdje nastaje niz zabluda koje dovode do nepravilnog odvajanja i stvaranja problema u sustavu gospodarenja otpadom. Mnogi građani i dalje vjeruju da sve što je prirodnog podrijetla automatski spada u kompost, no stvarnost je potpuno drukčija. Kompostiranje je biološki proces koji zahtijeva pravilnu strukturu materijala, ravnotežu dušika i ugljika te odsutnost tvari koje narušavaju mikrobiološke uvjete. Sve što odstupa od tog standarda zapravo usporava ili onemogućava proces razgradnje.

RCGO Piškornica, kao ključni projekt gospodarenja otpadom za sjever Hrvatske, jasno ističe da kvaliteta biootpada počinje u kućanstvima. Svaki spremnik za biootpad koji sadrži neprimjerene materijale otežava obradu, povećava troškove i smanjuje mogućnost proizvodnje kvalitetnog komposta. Kako bi se izbjegle greške, važno je razumjeti razliku između biorazgradivog i kompostabilnog otpada.

Zašto biorazgradivo nije uvijek kompostabilno

Mnogi se proizvodi reklamiraju kao biorazgradivi, no to ne znači da se mogu razgraditi u kompostu. Biorazgradivost samo označava da se određeni materijal može razgraditi uz djelovanje mikroorganizama tijekom duljeg razdoblja i u specifičnim uvjetima. Kompostabilnost, s druge strane, zahtijeva znatno strože uvjete, poput dovoljno visoke temperature, stabilne vlažnosti i specifične mikrobiološke aktivnosti.

Primjerice, biorazgradiva plastika često se razgrađuje samo u industrijskim kompostištima, a ne u kućnim komposterima. Stoga, kada ovakva ambalaža završi u spremniku za biootpad, u procesu se praktički ne razgrađuje i ostaje netaknuta.

Što se zaista može kompostirati – a što ne?

U kompost ulaze isključivo materijali koji se prirodno i brzo razgrađuju u standardnim biološkim uvjetima. To uključuje voće, povrće, talog kave, ljuske jaja, svježe i suho lišće, travu, cvijeće te neobrađene biljne ostatke. Takvi materijali omogućuju stabilnu razgradnju, ne unose kemikalije i potiču razvoj korisnih mikroorganizama.

S druge strane, u kompost ne smiju ulaziti kuhani ostaci hrane, meso, riba, kosti, kruh, citrusi u velikim količinama, mliječni proizvodi, ulja i masnoće. Takvi ostaci privlače štetnike, razvijaju neugodne mirise i narušavaju omjer vlage i hranjivih tvari. U kompost ne ulazi ni pepeo ugljena, pelene, maramice, cigarete, lakirano i obrađeno drvo, tekstil te karton i papir koji sadrže boje, ljepila ili plastificirane premaze. Iako se dio ovih materijala može činiti „prirodnim“, kemijska obrada ili struktura materijala onemogućuju njihovu sigurnu razgradnju.

Važno je istaknuti i da biorazgradiva plastika, jednokratno posuđe, „eko vrećice“ te razna ambalaža označena kao „green“ ili „eco-friendly“ ne pripadaju u kompost. Neustrašivo ubacivanje takvih proizvoda u biootpad jedna je od najčešćih zabluda koje negativno utječu na sustav.

Što se događa kada u kompost stignu pogrešni materijali

Kompostiranje je proces koji zahtijeva kvalitetan ulazni materijal. Ako se u kompost unesu ulja, plastika, kemijski obrađeni papiri, pelene ili ostaci kuhane hrane, biološka aktivnost se usporava, a ponekad i potpuno zaustavlja. Mikroorganizmi koji pokreću razgradnju ne mogu djelovati u uvjetima kontaminacije, što dovodi do stvaranja anaerobnih područja, neugodnih mirisa i pojave štetnika.

Takav kompost postaje neupotrebljiv, a u kompostanama uzrokuje dodatne troškove čišćenja, odvajanja i stabilizacije biootpada. Jedan pogrešan predmet u spremniku za biootpad može kontaminirati cijelu seriju, što objašnjava zašto ispravno odvajanje u kućanstvima ima presudnu ulogu.

Kompostiranje počinje točnom informacijom

Kompostiranje je iznimno važan segment održivog gospodarenja otpadom, ali zahtijeva jasno razumijevanje materijala i procesa. Kao što smo već spomenuli, nije sve što je biorazgradivo prikladno za kompost i nije sve prirodno dobro za razgradnju. Kvalitetan kompost počinje odgovornim odvajanjem u kućanstvima i razumijevanjem da su precizne informacije ključ održivog sustava.

Uz pravilno odvajanje, sami na kućnom pragu i u vlastitim dvorištima možemo proizvesti kvalitetan kompost, smanjiti količine otpada i doprinijeti zdravijem okolišu. Održivost počinje znanjem, a znanje počinje razbijanjem zabluda.