Industrijska revolucija: Početak suvremenih problema s otpadom
S dolaskom industrijske revolucije u 18. i 19. stoljeću, urbanizacija je postala masovna, a industrijska proizvodnja stvorila je nove vrste otpada. Tada se javila potreba za organiziranim sustavom gospodarenja otpadom, no rješenja su često bila kratkoročna. Jedna od najčešćih metoda bila je spaljivanje smeća ili njegovo bacanje u rijeke, što je prouzročilo ozbiljne ekološke probleme.
U Londonu, sredinom 19. stoljeća, gomilanje otpada u Temzi dovelo je do zloglasnog “Velikog smrada” 1858. godine, kada je smrad iz rijeke bio toliko nepodnošljiv da su parlamentarne sjednice morale biti prekinute.
Zanimljivost: Jedan od prvih izuma za rješavanje problema s otpadom bio je “parni pogon za smeće”, stroj koji je otpad prerađivao u energiju. Ovo je bila prva preteča suvremenih postrojenja za spaljivanje otpada radi stvaranja energije.
20. stoljeće: Uvođenje reciklaže i regulacije
U 20. stoljeću došlo je do globalne svijesti o problemu otpada, osobito s razvojem plastičnih proizvoda i ambalaže. Nakon Drugog svjetskog rata, industrije su se okrenule masovnoj proizvodnji plastičnih predmeta, što je dovelo do naglog porasta nerazgradivog otpada. Međutim, upravo u ovom razdoblju počinju i prvi ozbiljni pokušaji recikliranja. Japan je 1950-ih godina bio jedan od prvih koji je uveo recikliranje papira, dok je Njemačka predvodila inicijative za odvajanje otpada u kućanstvima 1970-ih godina. Prvi plastični proizvod koji je postao široko korišten bio je bakelit, izumljen 1907. godine. To je bio jedan od prvih materijala koji je pokrenuo plastičnu revoluciju.