Tijekom obrade miješanog komunalnog otpada jedan od najvažnijih izazova je kontrola procesnog zraka iz prostora za prihvat i obradu otpada. Zato je u RCGO-u Piškornica predviđeno da se ključni procesi obrade odvijaju u zatvorenim halama. Procesni zrak iz tih prostora kontrolirano će se prikupljati i usmjeravati prema odgovarajućim sustavima za obradu prije ispuštanja u okoliš. 

Drugim riječima, kontrola emisija ne temelji se na jednom filtru, već na kombinaciji zatvorenih prostora, održavanja podtlaka, kontroliranog odsisavanja zraka te obrade procesnog zraka u sustavima prilagođenima pojedinim dijelovima postrojenja.

Prvi korak je zadržati procesni zrak unutar sustava

Otpad koji dolazi u RCGO Piškornica neće se obrađivati na otvorenom. Prihvat i ključne faze mehaničko-biološke obrade odvijat će se u zatvorenim prostorima.

Projektna dokumentacija za RCGO Piškornica predviđa održavanje podtlaka u prostorima u kojima se nalazi otpad. Primjerice, u prihvatnim jamama zrak se odsisava kroz perforirani pod i iz prostora iznad jame. Podtlakom se sprječava nekontrolirano strujanje zraka prema vanjskom prostoru te se procesni zrak usmjerava prema predviđenom sustavu obrade. 

Isti princip kontroliranog odsisavanja važan je i tijekom biološke obrade. U zatvorenim boksovima za biosušenje kroz otpad se kontrolirano provodi zrak, kako bi se osigurali aerobni uvjeti i iskoristila toplina nastala biološkom razgradnjom dijela organske tvari. Procesni zrak koji izlazi iz boksova prikuplja se i usmjerava prema ispiraču plinova, a zatim prema biofilteru

Što se zatim događa sa zrakom?

Prikupljeni procesni zrak usmjerava se prema sustavima za obradu. Budući da u dijelu za biosušenje i dijelu za mehaničku obradu nastaju različite vrste emisija, za ta su dva dijela postrojenja predviđeni različiti tokovi obrade zraka.

Procesni zrak iz boksova za biosušenje najprije prolazi kroz ispirač plinova, a zatim kroz biofilter. U ispiraču se određeni plinoviti spojevi uklanjaju prijenosom iz struje zraka u tekućinu. Zrak potom prolazi kroz biofilter, u kojem mikroorganizmi razgrađuju dio biorazgradivih organskih spojeva povezanih s neugodnim mirisima.

Procesni zrak iz dijela za mehaničku obradu prolazi kroz vrećaste filtere. Njihova je uloga izdvajanje prašine i sitnih čestica koje mogu nastati tijekom usitnjavanja, prosijavanja, razdvajanja i premještanja otpada. Nakon otprašivanja zrak se usmjerava kroz sustav s aktivnim ugljenom. 

Aktivni ugljen ima izrazito poroznu strukturu i veliku specifičnu površinu na kojoj se adsorbira dio plinovitih spojeva. Adsorpcija znači da se molekule tih spojeva zadržavaju na površini aktivnog ugljena. Na taj se način nakon izdvajanja prašine dodatno smanjuje koncentracija određenih plinovitih tvari u procesnom zraku.

Biofilter kao završna faza obrade zraka nakon biosušenja

Nakon ispirača plinova biofilter predstavlja završnu fazu obrade procesnog zraka iz biosušenja. Njime se smanjuju emisije biorazgradivih organskih spojeva povezanih s neugodnim mirisima te koncentracija bioaerosola u procesnom zraku.

Za razliku od klasičnog mehaničkog filtra, biofilter se temelji na biološkim procesima. Procesni zrak prolazi kroz organski filtarski materijal nastanjen mikroorganizmima. Oni razgrađuju dio biorazgradivih organskih spojeva povezanih s neugodnim mirisima, čime se smanjuje njihova koncentracija u zraku prije kontroliranog ispuštanja u okoliš.

Međutim, kontrola neugodnih mirisa ne počinje tek dolaskom procesnog zraka u biofilter. Tijekom biosušenja smanjuje se udio vlage u miješanom komunalnom otpadu, a naknadnim dozrijevanjem izdvojene biorazgradive komponente smanjuje se njezina biološka aktivnost prije odlaganja. Time se, uz obradu procesnog zraka, smanjuje i mogućnost stvaranja neugodnih mirisa u kasnijim fazama postupanja s obrađenim ostatkom. 

Zašto različiti dijelovi postrojenja imaju različite sustave obrade zraka ?

Za učinkovitu kontrolu emisija važno je najprije spriječiti nekontrolirano širenje procesnog zraka na mjestu nastanka. Nakon toga zrak treba usmjeriti prema sustavu obrade koji odgovara vrsti onečišćenja karakterističnoj za pojedini dio postrojenja.

U dijelu za biosušenje naglasak je na obradi plinovitih spojeva povezanih s neugodnim mirisima, zbog čega procesni zrak prolazi kroz ispirač plinova i biofilter. U dijelu za mehaničku obradu veći je naglasak na prašini i drugim emisijama koje nastaju tijekom rukovanja materijalom, pa su predviđeni vrećasti filtri i obrada aktivnim ugljenom. 

Različiti sustavi obrade zraka stoga nisu ponavljanje iste zaštitne mjere, nego odgovor na različite vrste emisija koje mogu nastati u pojedinim dijelovima postrojenja. Njihovim povezivanjem sa zatvorenim prostorima, podtlakom i kontroliranim odsisavanjem omogućuje se upravljanje procesnim zrakom od mjesta njegova nastanka do kontroliranog ispuštanja u okoliš.